Jeronimo Maya je nesumnjivo jedno od najvažnijih imena kada je u pitanju flamenko. Ovaj umjetnik je davno sebe postavio u red svjetski priznatih umjetnika koje treba čuti i vidjeti. Klub Monument će biti domaćin ovom umjetniku  u petak 26. januara kada će Jeronimo nastupiti u našem klubu.

S obzirom na veliko interesovanje za ovaj koncert, donosimo vam i  razgovor sa Jeronimom koji je odvojio pola sata i još nam bliže predstavio šta će se to u  stvari desiti u petak.

 

Razgovorao: Adnan Čalkić

 

Monument : Dugi put si u Bosni i Hercegovini, prošle godine si došao prvi put, a već ove godine imaćete nekoliko koncerata , o čemu se radi?

JERONIMO MAYA : Napravit ćemo dva koncerta u Sarajevu, jedan koncertni a drugi klupski. U Monumentu ćemo ljudima priuštiti jedno koncertno druženje, dok ćemo u 4 sobe gospođe Safije osvježiti repertoar velikim hitovima španskog flamenka, jazza, latinske amerike, te naravno balkana. Pored toga ćemo nastupiti u Kulturnom centru na Palama, te u Istočnom Sarajevu. Također se radujem skoroj suradnji sa Mostarom zahvaljujući jednoj divnoj ženi, Arleti Čehić.  Mostar me   je  mnogo inspirisao i siguran sam da ćemo i u Hercegovini ostaviti traga. Na koncertima ćete imati priliku poslušati Meritin magični glas i moje srce na žicama.

Monument : Kako si sreo balkan i balkansku muziku?

JERONIMO MAYA : Upoznao sam Balkan prije nego što sam prvi put došao ovdje jer mi je upravo  Merita Bavčić pričala o svojoj zemlji. Bio sam u Granadi i čuo sam samo neki glas koji je pjevao divnu muziku i pitao sam prijatelje o čemu se radi. Upoznali smo se i od tog momenta sam zahvaljujući njoj počeo slušati muzičare sa Balkana: Esmu Redžepovu, Eminu Zečaj, Miroslava Tadića, Šabana Bajramovića, Himzu Polovinu i mnoge druge. Otvorile su mi se nove perpektive i nove ideje kako unaprijediti i unijeti nešto novo u moj flamenko kroz balkansku muziku. Prvi put kada sam došao u Sarajevo zaljubio sam se u energiju ovog grada i konačno vidio i osjetio sve ono o čemu mi je Merita pričala. To je bilo prosle godine u septembru. Shvatio sam da imamo puno toga sličnog, kako u umjetničkom tako i u ljudskom smislu. Ovim projektom zaista želim pružiti ugođaj svjetskoj publici.

Monument: Šta ili ko je obilježio tvoj umjetnički rad?

JERONIMO MAYA : Bez sumnje postoje stvari koje te kao umjetnika obilježe, kao što je za mene bilo biti pored Tio Sabicasa, Enrique Morentea i Paca de Lucie. Međutim, trudim se da svaki dan unaprijeđujem umjetnika u sebi svakodnevnim vježbanjem.

Moj otac je bez sumnje bio moj maestro, ne samo u muzici. Zajedno sa mnom je četvrta generacija flamenko gitarista koja prelazi sa koljena na koljeno. Također mogu reći da je gitara mog brata Lea de Aurore imala veliki uticaj na mene. Smatram da svaki dan učimo od osoba sa kojima se susrećemo u životu, život nam sam na put šalje osobe koje su bitne za naše stvaralaštvo.

Monument: Za kraj slijedi pitanje koliko vas ima u drugim žanrovima muzike i kako se to reflektuje na vaš performans?

JERONIMO MAYA: Moj način sviranja je definitivno flamenko iako sam usvojio klasiku, pored toga volim Jazz. Pogotovo stari Jazz kao Thelonious Monk, Charlie Parker, Django Reinhardt. U posljednje vrijeme sam, kao što sam već prethodno objasnio, počeo slušati balkansku muziku. Svaka od ovih muzika je bila bitna u mojoj karijeri i nijednoj ne mogu pripisati veći značaj, ali uvijek ostajem vjeran flamenku. U to se možete uvjeriti u vašem klubu u petak 26. januara iza 22 sata.